Kompletirali smo petorku…
Andrew Bogut rođen je 28. studenoga 1984. u Melbourneu, ali kuća u kojoj je odrastao bila je, kako sam kaže, “u biti Hrvatska”. Roditelji su mu Mišo i Ankica (u australskim izvorima često Michael i Anne), koji su u Australiju stigli još kao mladi ljudi, sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Otac Mišo dolazi iz Osijeka, glavnog grada Slavonije, na Dravi. Majka Ankica dolazi iz Karlovca, a prema hrvatskim medijima konkretnije iz Šišljavića, sela u karlovačkom kraju. To je naš zavičaj, svega pedesetak kilometara od Ogulina. Prema pisanju Nacionala, u Australiju je došla kao dvanaestogodišnja djevojčica. Dakle, Bogut nije samo “hrvatskog podrijetla” u općem smislu. Jedna njegova loza vuče korijen iz Karlovačke županije, iz kraja koji je i naš.
Roditelji su se upoznali u Melbourneu, vjenčali, dobili kćer Michelle, a zatim sina Andrewa. Otac je godinama vodio autoservis, majka mu je pomagala u poslu, a početci nisu bili laki. Bogut je to ovako sažeo: “Odrastao sam u Australiji, rođen sam u Australiji, ali sam odgojen kao Hrvat.” Hrvatska glazba, hrana, jezik i običaji bili su svakodnevica, a s njima i stroži odgoj. “Moji hrvatski roditelji odgajali su me strogo i puno me disciplinirali”, rekao je jednom prilikom. Dio tvrdoglavosti i čvrstih životnih načela pripisuje upravo hrvatskoj strani obitelji.
Imao je i djeda Slavka u zagrebačkoj Dubravi, kod kojeg je tijekom ljetnih posjeta provodio najviše vremena. Slavko je Andrewu pričao o svome ocu Josipu, visokom oko 190 centimetara i građenom, kako kaže, kao Tarzan. Možda baš odatle potječu visina i snaga koje će kasnije obilježiti jednog od najboljih centara svoje generacije.
Od Kukoča do Utaha
Kao dječak Bogut se oblikovao u Melbourneu, a uzori su mu došli iz Hrvatske. Toni Kukoč bio mu je idol, a Dražen Petrović inspiracija. Odbijen je iz državne juniorske selekcije savezne države Victoria sa 15 godina, a znatno je napredovao uz pomoć bivšeg jugoslavenskog profesionalca Siniše Markovića. Otac Mišo je jednom rekao da je Andrew, da bi ga prihvatila Australska sportska akademija, trebao biti barem tri puta bolji od domaćih dečki. Na kraju je u Akademiju ipak ušao 2002.
Sljedeća je postaja bila Svjetsko juniorsko prvenstvo (U19) u Solunu 2003. Australija ga je osvojila prvi put u povijesti, a Bogut je proglašen najkorisnijim igračem. U polufinalu pobijedili su upravo Hrvatsku 97:84, a on je postigao 39 poena i uhvatio 25 skokova, što je i danas rekord za polufinale tog natjecanja. U finalu je s 35 poena i 14 skokova pomogao pobjedi 126:92 nad Litvom.
Nakon tog turnira dogodio se trenutak koji najbolje opisuje njegov odnos prema zemlji roditelja: prvi put je došao u Hrvatsku i otišao na grob Dražena Petrovića u Zagrebu, u dresu Bucksa s brojem 7 Tonija Kukoča, mnogo prije nego što je ikad zaigrao u njihovoj momčadi.
Zatim je došao Utah. Kao sophomore 2004./05. prosječno je postizao 20,4 poena i hvatao 12,2 skoka, odveo je Utes do 29 pobjeda i šesnaestine završnice, bio najbolji igrač američkog sveučilišnog sporta te osvojio nagrade Naismith i John R. Wooden. Utah je kasnije umirovio njegov dres s brojem 4.
Prvi Australac s brojem jedan
Na NBA draftu 2005. Milwaukee Bucks izabrali su ga kao prvog izbora. Bio je prvi Australac u povijesti koji je izabran kao broj jedan. Pritom je prestigao igrače poput Marvina Williamsa, Derona Williamsa i Chrisa Paula.
U Milwaukeeju je proveo sedam sezona. Već 2006. izabran je u prvu petorku najboljih novaka lige, a 2010. u All-NBA treću petorku, s prosjekom od 15,9 poena i 10,2 skoka, a u sezoni 2010./11. vodio je ligu u blokadama. Tada su ga pogodile ozljede: u siječnju 2012. slomio je gležanj, a u ožujku iste godine razmijenjen je u Golden State Warriorse.
I tu se otvorilo najljepše poglavlje. S Warriorsima je 2015. osvojio NBA naslov, uz All-Defensive drugu petorku, na čelu s Stephenom Curryjem i trenerom Steveom Kerrom, kojeg je opisao kao jednog od najboljih trenera s kojima je radio. Warriorsi su iste godine završili sezonu sa 67 pobjeda i pobijedili Cleveland 4:2. Godinu dana kasnije igrali su ponovno u finalu, no izgubili su od Clevelanda iako su vodili 3:1. Bogut je u sezoni 2018./19. još jednom stigao u finale s Golden Stateom, ali ga je odnio Toronto.
Karijeru su obilježile i teške ozljede, ali i prkos. Nakon odlaska iz NBA lige vratio se u domovinu i 2018./19. u dresu Sydney Kingsa osvojio MVP nagradu NBL lige, kao i nagradu za najboljeg obrambenog igrača. Ukupno je u NBA ligi odigrao 706 utakmica, s prosjekom od 9,6 poena, 8,7 skokova i 1,5 blokada. Za Australiju je nastupio na tri Olimpijade (Atena 2004., Peking 2008., Rio 2016.), a Boomersi su u Riju završili na četvrtom mjestu, što je izjednačilo njihov najbolji olimpijski rezultat.
Povukao se 1. prosinca 2020. U svibnju 2025. primljen je u Kuću slavnih FIBA-e, devetim Australcem koji je to postigao, zajedno s Pauom Gasolom.
Dražen, Kukoč i povratak korijenima
Kad je 2005. stigao u Milwaukee, dobio je priliku igrati uz svog idola Kukoča, što je nazvao “ludim, nestvarnim trenutkom”. Nakon naslova 2015. javno je pohvalio i potez Stephena Currya, koji je dres iz finala poklonio majci Dražena Petrovića, Biserki, da bude izložen u muzeju u Zagrebu.
U Hrvatsku je dolazio i kasnije, obišao je Osijek, Zagreb, Plitvice i Dubrovnik, a hrvatski govori dovoljno dobro da mu zavičaj roditelja nikad nije bio stran.
Zašto je Bogut važan za našu priču
Mikan, McHale, Tomjanović i Maravich pripadaju drugoj ili trećoj generaciji iseljenika. Bogut je prva generacija: sin ljudi koji su sami napustili Slavoniju i Karlovac. Zato je njegova veza s korijenima najživlja, jer ju je nosio u jeziku, kuhinji i odgoju.
A za nas u ovom kraju najljepša je jedna podrobnost: sin žene koja je kao dvanaestogodišnja djevojčica otišla iz karlovačkog kraja postao je prvi izbor drafta i prvak najjače lige svijeta. Dječak iz Melbournea s karlovačkim korijenima i slavonskim prezimenom dokaz je da se ni nakon pola svijeta ne zaboravlja odakle se došlo.
Iz serijala KK Ogulin „Košarkaški velikani hrvatskog podrijetla” – priče o igračima čiji korijeni vode u naš kraj i Hrvatsku.