Koliko ste puta gledali nogometnu utakmicu u kojoj prikažu kako je igrač nakon 90 minuta pretrčao 10 kilometara ( neki i više) i ostali u čudu.
Šta tek reći na ovo, Sveučilišni igrač NCAA košarke znači utakmica od 40 minuta na poziciji playmakera pretrči u 32 minute na terenu 9,81 kilometar, od čega 1km otpada na zagrijavanje. Uzme li se u obzir da je prosječna brzina otkucaja srca tada između 165-170bpm i da svakih 20-30 sekundi se pojavljuje sprint visokog inteziteta košarka spada u potpunu ludost od sporta izdržljivosti. Ne treba zaboraviti da kroz utakmicu igrač u prosjeku ima između 40-50 skokova, između 100 punih sprinteva, promjenu smijera kretanja svake 2-3 sekunde, 30% vremena provede u obrambenom stavu tj. kreće se u čučnju i 15% vremena u igri je makismalnog inteziteta. Možemo samo zaključiti da je košarka postala sport anaerobne izdržljivosti i stvarno je čudo da neki igrači imaju karijeru iza 35 godine u profesionalnoj košarci.